Kotor leži oko 90 kilometara južno od Dubrovnika, na dnu zaljeva koji se toliko duboko uvlači u kopno da ga se redovito zamjenjuje s fjordom. Put je na papiru dva sata, a u praksi dulji, jer je Crna Gora izvan EU i schengenskog prostora, a obalni prijelaz na Debelom Brijegu puna je granična kontrola. Ponesite putovnicu, a ne osobnu iskaznicu, i krenite rano: u osam ujutro red je kratak, a ljetnim poslijepodnevom zna trajati i više od dva sata, kad se svaki izletnički autobus u zaljevu vraća odjednom. Obje države koriste euro, pa ništa ne treba mijenjati.
To je najisplativiji izlet iz Dubrovnika za svakoga tko voli Stari grad i želi vidjeti što su ista stoljeća proizvela pod drugom zastavom. Kotor je gotovo četiristo godina bio mletački dok se Dubrovnik trudio ostati neovisan o svima, i to se na oba grada vidi.
Tri načina da stignete
Organizirani jednodnevni izlet traži najmanje truda. Autobus rješava papirologiju i red, većina programa spaja Kotor s Perastom ili Budvom, a preuzimanje pred hotelom standardno je na Lapadu i Babinu Kuku. Cijena toga je krutost: u Kotoru obično dobijete dva do tri sata, a povratak je određen granicom, a ne onim što još želite vidjeti. Agencije oko vrata od Pila i gruškog putničkog gata prodaju standardne izvedbe, a kartice s izletima niže na ovoj stranici najbrži su način da usporedite što koji program doista uključuje.
Linijski autobus je najjeftiniji način i kreće s glavnoga autobusnog kolodvora u Gružu. Računajte na tri sata ili više u svakom smjeru i provjerite povratni polazak prije nego što išta ugovorite za poslijepodne, jer se vozni red izvan vrhunca sezone prorjeđuje, a posljednji upotrebljivi autobus natrag ranije je nego što većina ljudi pretpostavlja. Kotorski autobusni kolodvor nalazi se pet minuta hoda od Južnih vrata, pa je dolazak jednostavan. Autobusi čekaju u istom redu kao i automobili, a putnici obično izlaze na kontrolu putovnica, pa autobus štedi novac, a ne vrijeme.
Vlastita vožnja kupuje vam rani polazak zbog kojega cijela stvar funkcionira, plus slobodu zaustavljanja. Ako ste u unajmljenom automobilu, pitajte za zelenu kartu, međunarodnu potvrdu o osiguranju, kad ga preuzimate: hrvatske je tvrtke prodaju kao dodatak umjesto da je uključe, a na prijelazu se provjerava. Kotorski Stari grad je posve pješački, pa se parkira izvan zidina, a ta se parkirališta u srpnju i kolovozu popune do sredine prijepodneva.
Cesta oko zaljeva
Kako god putovali, ruta kroz zaljev dio je razloga za dolazak. Iza Herceg Novog cesta dolazi do Kamenara, odakle trajekt prelazi tjesnac Verige do Lepetana za otprilike pet minuta i skraćuje put preko Tivta.
Alternativa je ostati na obalnoj cesti i pratiti unutarnji zaljev kroz Risan i Perast. Dodaje otprilike pola sata i to je najbolje pola sata cijelog puta: cesta gotovo cijelim putem ide u razini vode, planine se sklapaju s obiju strana, a voda je dovoljno mirna da ih zrcali. Većina organiziranih autobusa uzima upravo tu rutu iz istog razloga.
I sam tjesnac vrijedi poznavati dok njime prolazite. Verige znače lance, i ime je doslovno: preko suženja su se razvlačili lanci kako neprijateljski brodovi ne bi doprli do unutarnjeg zaljeva.
Postaja pored koje većina ljudi samo prođe je Risan, i baš se nju isplati napraviti. To je najstarije naselje u zaljevu, ilirski grad Rizon, i mjesto na koje se povukla kraljica Teuta kad joj je Rim slomio flotu u trećem stoljeću prije Krista. Ono što je preživjelo mlađe je i tiše: podni mozaici rimske vile, otkriveni 1930. i datirani u drugo stoljeće, zaštićeni skromnim nadstrešnicom nedaleko od obalne ceste.
Pet prostorija s geometrijskim i cvjetnim uzorcima vodi do one zbog koje svi dolaze, do ležećeg lika Hipnosa, boga sna, koji drži stabljiku maka. Smatra se da je to jedini prikaz Hipnosa pronađen na podnom mozaiku bilo gdje, a spavaća soba koju je ukrašavao upravo je vrsta šale u kojoj bi rimski vlasnik uživao. Lokalitet je malen i posjet traje petnaest minuta, a ne sat, ali je to jedina antička stvar na ovoj ruti i stoji nekoliko eura. Organizirani autobusi gotovo nikad ne staju, što je argument za autobusnu liniju ili vlastiti automobil.
Perast i Gospa od Škrpjela
Perast je jedna jedina ulica barokne rive bez tranzitnog prometa, koju su sagradili pomorski kapetani koji su novac zaradili u mletačkoj trgovačkoj floti i potrošili ga na palače kod kuće. Šesnaest ih je preživjelo u mjestu koje nikada nije imalo više od nekoliko stotina stanovnika.
Ispred obale leže dva mala otoka. Sveti Đorđe je prirodan, pošumljen, i na njemu je benediktinska opatija zatvorena za posjetitelje. Drugi, Gospa od Škrpjela, umjetan je: pomorci su pri svakom sigurnom povratku bacali kamen u more i potapali zarobljene brodove natovarene kamenjem, sve dok nije bilo dovoljno tla da ponese crkvu. Običaj je preživio kao Fašinada svakog 22. srpnja, kad niz brodica o zalasku sunca veslanjem izlazi da doda još kamena.
Brodice iz peraške luke ljeti voze neprekidno, a prijelaz traje oko pet minuta. Unutra su zidovi ovješeni srebrnim zavjetnim pločicama koje su pomorci ostavljali tijekom četiri stoljeća, a tu je i vezeni oltarnik na kojem je mještanka radila dvadeset pet godina, koristeći uz zlatnu i srebrnu nit i vlastitu kosu kako je sijedjela. Računajte na sat vremena za otok i rivu zajedno. Ako imate više vremena, zvonik crkve sv. Nikole u mjestu daje pogled niz zaljev koji se pojavljuje na većini razglednica.
Unutar kotorskih zidina
Stari grad je zbijen srednjovjekovni trokut uglavljen između vode i okomite litice, na UNESCO-ovu popisu od 1979. i posve pješački. Uličice su bile raspoređene tako da zbune napadače i i dalje jednako djeluju na posjetitelje, pa se snalazite prema trgovima, a ne prema imenima ulica, kojih gotovo i nema.
Najčešće se ulazi kroz Morska vrata, probijena 1555., koja iznad luka nose datum oslobođenja grada u studenome 1944. Odmah unutra Sat kula iz 1602. stoji nad kamenim stupom koji je služio kao sramotni stup. Katedrala sv. Tripuna posvećena je 1166., a njezina se dva zvonika ne podudaraju, jer su odvojeno obnovljena nakon potresa 1667. koji je sravnio velik dio ove obale. Crkva sv. Luke iz 1195. tiho je najizvanrednija: stoljećima je nosila i katolički i pravoslavni oltar, što vam o načinu na koji je ovaj grad funkcionirao govori više od bilo kojeg muzejskog natpisa.
Pomorski muzej, u palači Grgurina, objašnjava odakle je ovako malom mjestu uopće novac za palače. A mačke nisu marketinška izmišljotina: doista su posvuda, poluslužbene su i imaju vlastiti mali muzej blizu Trga od oružja.
Što jesti dok ste ondje
Ručak u Kotoru stoji osjetno manje od istog obroka unutar dubrovačkih zidina, što je dovoljan razlog da jedete ovdje umjesto da apetit čuvate za vožnju natrag.
Regionalno jelo koje treba naručiti je njeguški pršut, sušeni pršut iz Njeguša, sela gore na cesti prema Lovćenu iza grada, koji se obično poslužuje s njeguškim sirom zrelim u ulju. Oboje dolazi s istih petnaest minuta planine i oboje je bolje ovdje nego bilo gdje kamo se otprema. Iz mora tu je buzara, školjke kuhane u bijelom vinu, češnjaku i prezlama, te crni rižot koji se pojavljuje na svakom jadranskom jelovniku, ali se u ovom zaljevu radi kako treba.
Za vino, sorte koje treba tražiti su vranac, tamno crnogorsko crno vino, i krstač, bijelo. Oba se gotovo svugdje toče na čaše i u bocama od litre, i nijedno ne putuje mnogo dalje od regije. Završite lozom ako je netko ponudi.
Na trgovima su više cijene i brža izmjena gostiju. Mirniji su stolovi jednu uličicu iza mjesta na kojem stoje grupe s vodičem, a u Kotoru to nikad nije više od dvije minute hoda.
Ture i jednodnevni izleti u Dubrovniku
Izleti brodom, dnevne ture i ulaznice bez čekanja u gradu i na otocima, preko GetYourGuidea.
Izlet u Perast, Kotor i Budvu
Dan preko granice: Perast, Kotor unutar zidina i stari grad Budve.
Provjerite dostupnost
Boka kotorska brodom iz Perasta
Prelazi u Crnu Goru i nastavlja morem, od Perasta do Kotora.
Provjerite dostupnost
Crna Gora u jednom danu iz Dubrovnika
Dug dan preko granice prema jugu, uz Boku kotorsku i sam grad unutar zidina.
Provjerite dostupnostUspon i načini da ga zaobiđete
Zidine su glavni događaj i glavna odluka. Utvrđeni se obruč penje uz liticu iza grada do tvrđave sv. Ivana na oko 280 metara, otprilike 1.350 stuba, a većini ljudi treba 45 minuta gore i upola manje dolje. Hlada nema, a vapnenac vam toplinu vraća natrag, pa je to posao za rano ili kasno, nikad za podne. Ulaznica u sezoni stoji oko 15 eura. Na pola puta gore, mala crkva Gospe od Zdravlja prirodno je mjesto za predah i odluku nastavljate li dalje.
Besplatna alternativa su Kotorske skale, stari karavanski put koji serpentinama vodi uz planinu iza zidina prema Krstacu. Dulji je i teži, ne stoji ništa, a pogled odozgo iznad tvrđave bolji je od pogleda s nje.
Ako vam se uspon uopće ne mili, žičara iznad grada za jedanaestak minuta stiže na lovćensku stranu grebena i pruža vam istu panoramu bez ikakvog napora.
Praktične napomene koje vrijedi znati
Mobitel. Crna Gora je izvan EU i izvan sustava roaminga po domaćim cijenama koji vas pokriva u Hrvatskoj. Neki tarifni paketi to uključuju, a neki naplaćuju punom cijenom, pa provjerite svoj prije prelaska, a ne poslije. Kafići i restorani gotovo svi imaju wifi, a preuzimanje karte za rad izvan mreže prije polaska iz Dubrovnika ne stoji ništa.
Novac. Euro svugdje, kartice se primaju u restoranima, muzejima i na blagajni za zidine. Ipak ponesite nešto gotovine: manje konobe, peraške brodice i lokalitet u Risnu radije je vide.
Obuća i voda. Uspon je uglačani vapnenac s neravnim stubama i izložen je cijelim putem. Tenisice, a ne sandale, šešir i više vode nego što mislite, jer štandovi na pola puta naplaćuju onoliko koliko im zarobljeno tržište dopušta.
Sezona. Srpanj i kolovoz dovoljno su vrući da zidine između jedanaest i četiri budu doista loša ideja, a grad je tada najkrcatiji. Svibanj, lipanj, rujan i početak listopada su idealno razdoblje, uz more koje je u rujnu još toplo. Zimi gužve nestaju i grad je vaš, ali dio restorana zatvara, žičara staje pri jakom vjetru, a svjetla nestaje rano.
Raspored dana
Krenite rano što god ste rezervirali. Prijeđite granicu prije autobusa, uzmite obalnu cestu oko zaljeva i posvetite Perastu sredinu prijepodneva dok je svjetlo na vodi još meko. Stignite u Kotor prije podneva, prošećite Stari grad i ondje jedite, pa se popnite kasno poslijepodne dok vrućina popušta, a putnici s brodova se vraćaju na palubu. Krenite natrag na sjever najkasnije do pet, ili ćete razliku provesti stojeći u koloni na Debelom Brijegu.
Promet brodova na kružnim putovanjima druga je nepoznanica i vrijedi ga provjeriti prije nego što se odlučite na uspon. Kotor svoje brodove prima izravno na gat uz Stari grad, pa je u danu s dva broda nekoliko tisuća ljudi više unutar zidina između devet i četiri, na stubištu koje je mjestimice široko za jednu osobu. Mirni su sati prije deset i poslije četiri, što je još jedan argument da zidine ostavite za kasnije umjesto da ih obiđete po dolasku.
Isplati li se
Da, ako želite vidjeti kako su različito ispala dva grada u zidinama na istoj obali i ako ste spremni krenuti rano. Ne, ako vam dan ovisi o fiksnom vremenu povratka i radije ne biste trećinu njega proveli na graničnoj kontroli. U tom slučaju vam Cavtat ili Elafiti daju više vremena na terenu uz mnogo manje vremena u redu.
