Obilazak zidina ono je što u Dubrovniku napravi gotovo svaki posjetitelj, i ono što se najčešće napravi loše. Zidine se protežu nešto manje od dva kilometra oko Staroga grada, neprestano se penju i spuštaju, a hlada na njima nema nimalo. Prošetate li ih u pravi sat, to su najbolja dva sata koja ćete provesti u gradu. Prošetate li ih u podne u kolovozu, to je test izdržljivosti s redom ljudi ispred vas.
Koji ulaz i u kojem smjeru
Ulaza ima tri: glavni je na Pilama, odmah unutar vrata, drugi je uz vrata od Ploča na istočnom kraju, a treći, manji, kod tvrđave sv. Ivana pokraj Stare luke. Ruta je jednosmjerna i vodi suprotno od kazaljke na satu, pa gdje god ušli, obvezali ste se na cijeli krug. Kad ste jednom gore, nema vraćanja natrag protiv toka.
Pile su najprometniji ulaz i onaj kojim se služi svaka grupa s vodičem, što je važno jer na obilaznici nema trake za pretjecanje. Ulazak na Pločama umjesto toga stavlja najstrmiji uspon na početak, dok su vam noge još svježe, a znači i da do Minčete, najviše točke, stižete ispred svjetine koja je krenula s Pila iza vas. Ako je red na Pilama dublji od nekoliko minuta kad dođete, prošećite pet minuta do Ploča.
Koliko traje
Računajte na 90 minuta do dva sata. Dobro utrenirani hodači koji se ne zaustavljaju obiđu krug za sat vremena, ali to znači da prolaze pokraj pogleda koje su platili. Obilaznica nije ravna: penje se do Minčete na sjeverozapadnom uglu i dvaput se spušta natrag na razinu mora, s dugim nizovima kamenih stuba u oba smjera.
Na samim zidinama nalaze se tri ili četiri mala kafića i oni su jedini hlad i jedina voda na ruti. Cijene odražavaju taj monopol. Ponesite bocu i napunite je na Onofrijevoj česmi unutar vrata od Pila, iz koje i dalje teče pitka voda dovedena vodovodom iz petnaestog stoljeća.
Po čemu zapravo hodate
Zidine su svoj današnji oblik dobile između trinaestog i sedamnaestog stoljeća, rastući svaki put kad bi Dubrovačka Republika osjetila novu prijetnju, i nijedna ih napadačka vojska nikada nije probila. Debele su do šest metara na kopnenoj strani, gdje je napad bio izgledan, i znatno tanje na morskoj strani, gdje su posao obavljale hridi.
Minčeta, okrugla kula na gornjem uglu, dovršena je u petnaestom stoljeću prema nacrtu Jurja Dalmatinca, koji je gradio i velik dio šibenske katedrale. Bokar čuva prilaz Pilama, a tvrđava sv. Ivana zatvara ulaz u luku, gdje se nekoć razvlačio lanac do grebena Kase kako bi se luka noću zatvorila. Revelin stoji zasebno na kraju kod Ploča i podignut je da pokriva istočna vrata.
Površina pod nogama nije svugdje izvorna i isplati se gledati i dolje, a ne samo van. Duge su dionice ponovno položene tijekom obnove nakon granatiranja, a ondje gdje se novi kamen sastaje sa starim spoj se vidi kao promjena boje i kao razlika u tome koliko su gazišta izlizana.
Razlikuju se i grudobrani, što vam govori protiv čega je pojedina dionica građena. Visoki su i s puškarnicama ondje gdje se očekivala paljba iz samostrijela, a poslije iz mušketa, te niski i jednostavni ondje gdje je pad na hridi sam po sebi bio dovoljna obrana.
Potres iz 1667. sravnio je velik dio grada unutar tih zidina, ali je sam obruč ostao uglavnom netaknut, i zato su ulice ispod barokne, a utvrde oko njih srednjovjekovne. Zidine su ponovno primile granate 1991. i 1992., a obnova koja je uslijedila i danas se odavde dobro čita: svjetliji narančasti crijep zamjena je, a tamniji, vremenom otučeni izvoran, pa vam omjer novoga i staroga na bilo kojem bloku govori koliko je taj blok teško pogođen.
Što se odozgo vidi
Morska dionica gleda na otvorenu pučinu, na barove u Buži prilijepljene za hridi ispod i na otok Lokrum. Kopnena je dionica zanimljivija polovica. Gledate dolje u dvorišta, na užad s rubljem, na zvonike i sporedne uličice, a raspored svjetlije terakote među otučenim crijepom točno pokazuje koji su krovovi obnovljeni nakon granatiranja s početka devedesetih.
Ljubitelji televizijske serije prepoznat će morsku dionicu i tvrđave ispod nje, jer su zidine kroz nekoliko sezona glumile Kraljev Grudobran. Snimateljske lokacije nigdje nisu označene, što je dio čara.
Ture i jednodnevni izleti u Dubrovniku
Izleti brodom, dnevne ture i ulaznice bez čekanja u gradu i na otocima, preko GetYourGuidea.
Zidine i stari grad s vodičem
Obje polovice grada u jednoj šetnji: obilazak zidina i ulice ispod njih.
Provjerite dostupnost
Šetnja zidinama u zalazak sunca
Dva kilometra dug obilazak zidina u posljednjem svjetlu dana.
Provjerite dostupnost
Vođena šetnja starim gradom
Vođeni krug starim gradom, kroz trgove, crkve i gradska vrata, u pratnji lokalnog vodiča.
Provjerite dostupnostKada ići
Dva termina funkcioniraju: na otvaranju ili u posljednja dva sata prije zatvaranja blagajne. Razdoblje između njih vrijeme je kad su zidine najtoplije i najkrcatije, osobito u dane kad je u Gružu velik brod. Naš raspored brodova na kružnim putovanjima navodi koji su brodovi u luci kojega dana i to je daleko najbolji pokazatelj koliko će obilaznica biti gužve.
Kasno poslijepodne ima bolje svjetlo, sa suncem koje pada iza Lovrijenca i crijepom koji poprima duboko narančastu boju. Rano jutro je svježije i mirnije, ali je svjetlo na morskoj strani plošno, a grad je ispod još u sjeni.
Što ulaznica pokriva
Ulaznica za zidine vrijedi i za Lovrijenac, tvrđavu na vlastitoj hridi zapadno od vrata od Pila, a vrijedi tri dana. Većina posjetitelja tu drugu polovicu nikada ne iskoristi. Lovrijenac oduzima oko pola sata, ljeti ugošćuje predstave na otvorenom tijekom Ljetnih igara i pruža jedini pogled koji šetnja zidinama ne može dati: same zidine, viđene izvana i odozdo.
Dubrovnik Pass objedinjuje zidine s Kneževim dvorom, Pomorskim muzejom u tvrđavi sv. Ivana i još nekoliko lokaliteta, a uključuje i vožnju gradskim autobusima. Ako planirate vidjeti tri ili više naplatnih lokaliteta, jeftiniji je od pojedinačnih ulaznica i štedi vam čekanje u redu na svakom od njih.
S djecom
Krug je izvediv s djecom koja sigurno hodaju, a nemoguć s kolicima. Postoje dugi nizovi kamenih stuba u oba smjera, nema dizala ni rampe, i nema načina da rutu skratite kad ste jednom krenuli, pa dijete kojemu na pola puta ponestane snage ostatak puta treba nositi.
Grudobran je na većini rute dovoljno visok, ali ima dionica na kojima je pad prema gradskoj strani otvoren i neograđen, što je dobro znati prije nego što nekome dopustite da otrči naprijed.
Djeca do sedam godina ulaze besplatno, a kafići na zidinama jedino su mjesto na kojem se šetnja može prekinuti. Odlazak ujutro, a ne poslije ručka, razlika je između sat vremena zanimanja i sat vremena prigovaranja.
Što ponijeti
Vodu, i to više nego što se čini razumnim. Na obilaznici nema hlada, a kamen drži toplinu duboko u večer, pa je puna boca po osobi minimum. Napunite je na Onofrijevoj česmi unutar zapadnih vrata, iz koje i dalje teče pitka voda iz vodovoda iz petnaestog stoljeća.
Šešir i krema za sunčanje ovdje su važniji nego igdje drugdje u gradu, jer je ruta okrenuta otvorenom moru i odbija se od blijedog vapnenca s obiju strana.
Obuća s dobrim potplatom. Hodna je površina izlizani kamen, uglačan stoljećima koraka i sklizak pri prvoj kiši nakon duljeg sušnog razdoblja.
Kartice rade na blagajnama i u kafićima na zidinama, pa gotovina nije potrebna.
Lovrijenac, uključen i obično propušten
Ulaznica za zidine vrijedi i za tvrđavu Lovrijenac, koja stoji na vlastitoj hridi izvan zapadnih vrata, a velik broj posjetitelja to nikada ne shvati.
Riječ je o zasebnom lokalitetu, a ne o dijelu obilaznice, do kojega se dolazi silaskom s vrata prema uvali i potom usponom dugim nizom stuba s druge strane. Ulaznica vrijedi isti dan, pa prvo obiđite zidine, a tvrđavu ostavite za poslije, kad svjetlo omekša, a noge se oporave.
Pruža jedini pogled koji sama obilaznica ne može dati: grad unutar zidina viđen izvana i malo odozdo, sa zidinama koje ste upravo prošli i koje se čitaju kao jedna neprekinuta linija.
Isplati li se zalazak sunca
Posljednji sat prije zatvaranja donosi najbolje svjetlo na krovovima i najveću gužvu na ruti nakon sredine jutra, što je stvarna zamjena, a ne očita pobjeda.
Ako su vam fotografije najvažnije, uzmite taj termin i prihvatite društvo. Ako vam je važnija sama šetnja, idite ujutro čim se otvori: svjetlo je plošnije, ali je obilaznica gotovo prazna i možete se zaustaviti gdje god želite, a da nikome ne stojite na putu.
Vrijeme zatvaranja mijenja se prema sezoni, a posljednji ulaz je znatno ranije, pa provjerite ploču na ulazu umjesto da pretpostavite kako imate vremena do mraka.
Praktične napomene
Obujte cipele s dobrim potplatom. Vapnenac je uglačan stoljećima koraka i na kiši postaje sklizak, a stube su u starijim dionicama neravne. Ponesite šešir i zaštitu od sunca čak i u proljeće, jer kamen toplinu odbija natrag prema vama, a nema se kamo pobjeći.
Rute bez stuba nema, pa obilaznica nije pristupačna invalidskim kolicima ni dječjim kolicima, a naporna je i s malim djetetom koje ne želi hodati. Zahodi postoje na ulazima, ali ne i na zidinama. Ako netko u vašem društvu želi pogled bez uspona, žičara na Srđ dolazi do više točke za manje od četiri minute i gleda ravno dolje na cijelu obilaznicu.
Ulaznicu kupite na ulazu kojim namjeravate ući, a ne kod internetskih preprodavača, i krenite dovoljno rano da je odluka o vrućini već donesena umjesto vas.
